Igra nemogućih pitanja
04.12.2007., utorak
Ako ste nezaposleni i tragate poslom, vjerujem da svoju trenutačnu situaciju ne biste opisali kao razdoblje u kojem se osjećate sjajno. Ako već radite, nije teško shvatiti kakve osjećaje proživljavaju nezaposleni koji su u potrazi za radnim mjestom - svatko se može prisjetiti vlastitog doživljaja u toj potrazi; onog osjećaja napetosti i neizvjesnosti.
Na internetu se može naći čitav niz tekstova, a napisane su i cijele knjige o tome kako napisati molbu i životopis, kako se pripremiti za razgovor, kako se predstaviti, što odjenuti...
Nije lako ispuniti razna očekivanja, riješiti testove (uključujući ispitivanje stranog jezika i poznavanje rada na računalu) odgovoriti na sva pitanja i izazove. Da stvar bude još napetija, konkurencija je obično brojna, a nisu isključeni ni kandidati iz kategorije "VIP", pa sve što se događa može ispasti samo – formalnost jer: odluka je ionako već donesena.
Poslodavci su smislili razne načine ne bi li među prijavljenim kandidatima izabrali osobu koja najbolje odgovara zahtjevima posla ili možda lakše opravdali svoj izbor u slučaju da je odabir zaposlenika stvar veze i poznanstva. Dovoljno je pogledati samo jedan segment cijele procedure – razgovor. Već postoji cijela zbirka pitanja kojima se provjeravaju sposobnosti prijavljenih. Lako ih je naći na internetu; mnoge stranice sadržavaju iste primjere pa sam, proučavajući ih, pomislila kako neke stvari graniče s tragikomedijom.
Jasno je da za sva pitanja postoje određeni razlozi, neke sam već spomenula, ali pitam se moraju li biti baš tako...tako...ne znam kako bih to nazvala. Mislim – postoji li humaniji način? Ako već postoje začudna, neobična ili čak šokantna pitanja kojima poslodavci namjeravaju postići svoj cilj, da razmislimo malo sličnim o odgovorima?
Stoga možda nije loše prije razgovora za posao nabaviti kristalnu kuglu. Naime, vrlo je vjerojatno da će vam postaviti pitanje poput:
Gdje vidite sebe za pet godina?
Čim to čujete, posegnete lijepo u svoju torbu, zamolite ih za trenutak tišine i koncentracije i zavirite u svoje čarobno pomagalo jer – to je jedini način da im sigurno kažete gdje se vidite za tri, četiri ili pet godina. Inače postoji velika opasnost da slažete. Možete vi imati svoje snove i planove, ali oni traže – iskrenost, realnost. Zamka, očito je: navode vas da lažete i trabunjate o svom petogodišnjem planu o kojem ionako nemate pojma; tko može znati što će biti za pet godina? Ako želite biti realni, ništa bez kristalne kugle, dakle. To je najsigurnije rješenje da zavirite u budućnost.
Druge su vrste pitanja još maštovitije. Tako se mogu naći i primjeri:
Koliko ima konja u Slavoniji? Ili: Koliko ima mravi u mravinjaku? Ako ste pomislili da ispitivači doista očekuju da odgovorite na ta pitanja, varate se. Kažu da na taj način žele otkriti kako razmišljate.
Prema tome, umjesto da počnete izbacivati kojekakve brojčane vrijednosti, trebate se početi izmotavati. Što više, to bolje. Raspričate se o slavonskim običajima, konjskim zapregama, đakovačkim lipicancima i ostalim konjskim temama te na kraju još dodate onu narodnu – da svaki Cigan svoga konja hvali. Postave li vam pak spomenuti problem s mravima, nema straha, pomislite samo kako funkcionira mravinjak, kako su mravi marljivi i ne posustajte. Pričajte o mravima. To je cilj.
Kruži legenda da je postavljeno i pitanje:
Koliko Zagreb ima taksi vozila? Ne znam za koje je radno mjesto važan taj podatak, ali to običnim smrtnicima ionako ne mora biti jasno. Znaju oni iz odjela za human resources što se tu iza brda valja. Snađite se, dakle, pričajte o boji taksija, o njihovim stajalištima ili o tome koliko stoji vožnja taksijem. Osim toga, uvijek vam ostaje Taksist i legendarni De Niro.
Kao vrhunac svega postoji i primjer pitanja – navodno iz britanske prakse (zašto me to ne čudi?): Znate li kakav je osjećaj ubiti čovjeka?
Ako se time namjerava nekoga šokirati, moram reći da je primjer toliko glupav da nije ni šokantan. Kakav se odgovor očekuje na to pitanje? Što se time ispituje? Tolerancija na stres? Snalaženje u ljudskoj gluposti? Otpornost na sadizam? Osim ako... Osim ako se niste prijavili za radno mjesto profesionalnog ubojice, a da toga niste ni svjesni.
Čemu sve to? Pa da vide koliko ste sposobni, iskreni i realni, naravno! Takva će realna i nadasve logična pitanja najbolje pokazati vašu (ne)sposobnost. Koliko su to uopćena, kvalitetna, i dobro osmišljena pitanja, dokazuje i činjenica da su svima omiljena – neovisno o tome natječete li se za radno mjesto terenskog komercijalista, grafičara ili možda prevoditelja.
Ako se pak biraju podobni, ništa lakše! Uvijek vam mogu reći da vi niste dali točan odgovor na pitanje o konjima ili mravima, a da je kandidat X bio bolji – za cijelu dužinu vrata, kao na pravim konjskim utrkama. Samo - da bi cirkus bio veći, a utrka neobičnija, netko ipak mora ispasti majmun.
|
- 08:30 -
Komentari (36) -
Isprintaj -
#
|
